Početna » Kratke priče - Short stories » Novogodišnja čestitka

Novogodišnja čestitka

Ana12

Svim svojim prijateljima i suradnicima želim sretnu i uspješnu Novu godinu!

Novogodišnja zabava

           Konačno su se pojavili Oholost, Glupost, Bahatost i Poza. Držali su se za ruke, jer je, zbog slikanja pred marketinškim stručnjacima naše Firme, bilo potrebno napraviti jednu sasvim svjetlu i savršenu fotografiju koja bi odražavala njihovu pretjerano “dobru” zajedničku suradnju.

Gospodin Oholost bio je markantni crnokosi muškarac, izbrazdanog lica od neke djetinjaste frustracije hormona, očiju britke gadne guje i glasa arogatnog silnika koji ne poštuje žene. Do svojeg je sadašnjeg položaja došao trudeći se svima ugoditi i perfidno tražeći lakši put. Njegov ugodan ugled pojačavala je i njegova neprimjetno papirnata supruga koja je, štreberski, u svojoj profesiji sve odradila kao i on, kako bi odražavali prosječni bračni par obdaren svakodnevnom zlovoljom i dosadom. Njegov cilj bijaše moć, velika golema Moć koja će preplaviti sve poput crnila u tamnoj rupi kakvom je zamišljaju naši pretjerano pragmatični i racionalni fizičari.

Pored njega je stajao dobronamjeran i tupav gospodin Glupost koji se smješkao pogledom teleta koje još nije naučilo koristiti zdjelu za sijeno u vrtu. To je malo slatko tele imalo brz stepenasti uspjeh i svi su ga, s njegove strane istomišljenika, tapšali dobrohotno po ramenu, ismijavajući njegovu glupavu priliku. Glupost je, uza sav novac i položaj, preslabo učio: nije svladao vještine pregovaranja, podočinjavanja, konkurentnosti, arogancije i autoritativnosti koje su bile prijeko potrebne u našoj Firmi. Njegov cilj su bili ležerno puhanje lule i uživanje u lovorikama svoje učinkovite stepenaste karijere. Dalje od toga njemu nije moglo, zbog umne ograničenosti, pasti na pamet.

Gospodin Bahatost bio je najmlađi među našim vrlim likovima. Imao je profinjen pristup jednog malograđanskog dječaka koji je na fakultetu mnogo naučio o izgledu samouvjerenog buntovnika bez razloga, a možda su mu i djevojčice pokatkad pomazile međunožje, pa je lako nadvio nos i umislio sebi da je netko poseban. Bahatost je imao sve odlike toga da postane nasljednik gospodina Oholost. Imao je jednaku muževnu priliku, za razliku od gospodina Gluposti i njegove mekoputne mješine, a znamo da velika većina dama pati na te crne uvojke, na te ozbiljne pokrete, na ta fina odjela i na taj stav samosvijesti koja je jednako trula kao i skladište reciklažnog dvorišta u kojem se odlažu zahrđale kante za smeće.

Gospođa Poza krasila je ovaj kvartet svojim lažnim osmjesima. Bijaše to jedna ušpičena karijeristica koja je itekako znala da je Ambicija sve što njoj može zatitrati pod podbratkom. Njezin put je ipak bio najuspješniji od ovih osrednjih potrčkala iz prijazbine smrdljivog šekreta nekoć uspješne i velebne naše Firme. Gospođa Poza uzela je dječačiće za rukice i smješkala se aparatu u svojoj fino istkanoj crvenoj haljini i pokazivala svima nama u Firmi koliko bi božični domjenak bio neuspješan da nam nije dozvala ove slatke komedijaše, sa sobom u prvim redovima klaunske postave.

Uh, što nam je bilo lijepo! Što smo se fino najeli pršuta, sira, maslina, a napili vina i vina! Čokoladice su nam se cijedile niz naša oslađena ustašca dok smo gledali kako se naši druškani smješkaju i krajičkom oka prate kamere velikog Big Brothera koji bijaše stalno tu, vječno tu – trebalo je napraviti promidžbeni materijal naše Firme i to pobogu! bijaše prioritet.

Jedna mlada dama je sve to gledala iz daljine, onako trudna i umorna. Gospođa Čistačica duge i svježe oprane smeđe kose, gledala je klaunsku predstavu i pomišljala kako bi joj dobro došlo da prigrize koji komadić sira. Ali nije joj se dalo tiskati s tim mješinama i energetskim vampirima. Znala je da se danas ne isplati čistiti uredske prostore, jer će ova bakanalija trajati još dugo u noć, a njezina je beba zahtijevala da majka ranije legne. Pogladila je svoj trbuh i naumila krenuti nešto ranije kući. Ondje je čekao njezin dragi, topao smeđokosi muškarac koji je došao ranije s posla i obećao ugrijati večeru. Topla juha s noklicama i krompirom, povrćem i malo mesa – to je sve što je ovoj nježnoj i lijepoj ženi trebalo. Smješkala se dobronamjerno, shvaćajući da nikada neće postati dio ovog gnjusnog svijeta laži i licemjerja. Smješkala se, pomislivši na svoju ljubav dok joj ruke stavlja oko lica i dok svojim očima uranja u njezine. Veselila se svojoj novoj godini, iako je znala da će ju oni licemjeri vjerojatno otpustiti, jer je otišla na porodiljni dopust.

Ali u njoj je rasao život, oko nje bile su široke ruke njezine ljubavi, ona je hodala koji centimetar iznad tla, shvaćajući da je ljubav život i život ljubav. Njihova mala tiha kućica usred šume, prepuna pucketanja vatre i domaćinske atmosfere.

Jer život dolazi smjernima i iskrenima, a smrt će uskoro preuzeti Oholost, Glupost, Bahatost i Pozu. Pa makar to bila i koščica pečene prasetine – njihovog najmilijeg novogodišnjeg ručka. U slast, Firmo moja!

Ana Kapraljević

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s