Početna » Bajke - Fairy tales » DREVNI NAZIV PLANETA

DREVNI NAZIV PLANETA

zelena

Kako se zove žabica djevojka?

Danas nam se čini da ljudi vjeruju u više religija nego ikad prije. Čak nam se čini da ne vjeruju u ništa. Većina mladih ljudi po nekoj inerciji sklapa brakove u katoličkoj vjeri, a u imenima malih potomaka uočavamo kako katolička ili stara hrvatska ili čak slavenska imena veoma malo znače. Djeca danas nose irska, velška, mađarska ili izmišljena tek novostvorena imena.
Što nam to govori? Ljudima su dosadili Josipi i Zvonimiri. Čemu nas uopće uči ljudsko ime i što danas znači imenovati nekoga?
Svako vrijeme koje smo iza sebe ostavili, svako novo stoljeće nosi svoja proturječja. Religije nam više ne donose utjehu, naime, dvadesetostoljetna znanost i tehnologija sve su nam magično otkrile, razotkrile su i najmanji vilinski prah.

U što onda treba vjerovati? Što prenijeti mladim tanahnim bićima na krštenju? Krštenje nije ništa drugo već imenovanje, poticanje djeteta u svijet, dajući mu ime koje će ga svojim značenjem posredno dovesti na pravi put. Imenovati ga hrabrim, veselim, vragolastim, milosrdnim – to znače za sve nas imena.
Ako u ništa ne vjerujemo kako da nazivamo djecu?

Postoji jedna davna hrvatska priča, bajka o žabici djevojci. Nju su roditelji dugo stvarali, dugo očekivali, a onda je došla, ali ne kao mala ljudska djevojčica, već kao mala sitna žabica. Voljeli su ju takvu malecku i drukčiju, jer je bila njihova. Znala je ona lijepo pjevati, pa se kraljević, prolazeći tim krajem, u njezin glas zaljubio. Obećao je, ne znajući tko je ona, oženiti ju zbog tog divnog pjeva. Kad je došlo vrijeme da ju odvede pred očeve oči, ona je stigla u sunce odjevena, jašući na pijetlu i noseći klas u ruci. I druga dva brata dovela su nevjeste, jedna je nosila cvijet ruže, druga cvijet zumbula. No, kralj je shvatio da je ljepotica – ljuba najmlađeg brata – najkorisnija supruga, naime, došla je okićena sunčevim haljinama i nosila je pšenični klas. Zbog toga je postala djevojkom i kraljicom.

Iako bez oslonca u religiji ili u budućnosti, nalazimo spokoj i poruku prošlosti. Ova nas usmena priča uči, da ako doista želimo, stvorit ćemo nešto predivno, iako na prvi pogled drukčije. Naše duhovno dijete bit će ružno pače drugima, ali bit će posebno i jedinstveno po svome glasu, glasat će se, odnosno riječima stvarati nešto svojstveno. Dozvat će srodne duše koje to duhovno dijete neće promatrati kroz vanjsko odličje, već će upijati njegove riječi.
Duhovno dijete, odnosno ideja, tad će zablistati, obasjana Suncem, zagrijana novim žarom, vikat će i kokodakati poput pijetla, najavljujući svoj dolazak. Konačno, obogatit će kraljevstvo odnosno čovječanstvo u cjelini svojim pšeničnim klasom, svojim plodovima.

Bajka nas dakle uči i danas! Govori nam neka naša djeca, bilo duhovna bilo tjelesna, imaju štogod i od žabljeg, onostranog, čudnog, i od ljudskog, ovdašnjeg, poznatog. Govori nam neka naša djeca budu voljena bez obzira na njihovu začudnost; neka ih puštamo da pjevaju, stvaraju u onome pravcu kamo ona žele krenuti.
Kad im dajemo ime, potrudimo se da to ime nosi svoju dužnost i obvezu, bilo kojeg nacionalnog ili religijskog postanka, ime mora već na krštenju, na tom obredu imenovanja, upravljati život djeteta na put na kojemu će dijete svojim malim nožicama i snažnim glasnicama oploditi čovječanstvo.
Ime koje žabica djevojka nosi glasi Ljudskost – ona je i snažna i žestoka, i sjajna i vatrena, poput Sunca, životinje i biljke. Žabica djevojka drevni je naziv Zemlje. Možemo li štogod bolje poželjeti? Ili imenovati?

Ana Kapraljević

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s