Početna » Eseji - Essays » KAKO BITI KRŠĆANIN DANAS?

KAKO BITI KRŠĆANIN DANAS?

DUH SVETI 

OŽIVLJAVANJE ŽIVOTNE DUHOVNOSTI

Objavljeno u: Republika, 2. 2011.
http://dhk.hr/casopis-republika/detaljnije/izdanja-republike-za-2011.-godinu

„Veliko Biće je cjelina prošlih, budućih i sadašnjih
koja se slobodno takmiče u usavršavanju univerzalnog reda.“
Auguste Comte

               Zapisi sa Crnog mora i Evanđelja, kako priznata od institucionalizirane religije tako i nepriznata, tumače se danas i oživljavaju najčešće među književnicima u literarnoj formi ili u nekom drugom vidu književne teorije, kritike ili umjetnosti. Teologija gubi čar usporedo sa znanošću ako se zna da su grčki filozofi već odavno sve rekli, da su velike religije zasnovale svoje dogme koje ostaju neumoljivo nepromjenjive, a da dirljiva veza između države i vjerske zajednice postaje još više čvrsta.

Međutim, javljaju se neke nove društvene skupine koje u posljednjih sto godina zauzimaju svoje slobodno mjesto pod Suncem. Koji vrhovni duhovni vođa njima odgovara? Budući da većina velikih religija odbija određene prezrene društvene anomalije, pod utjecajem vlastite institucionaliziranosti, odriču se i jednog dijela vjernika. Za te neprihvaćene, ali i za druge, postoji ipak mogućnost izbora one religije koja dozvoljava odmake od društveno nametnutih vrijednosti.
Kršćanske zajednice, posebice ona katolička, prolaze kroz teško razdoblje.
Islam pokušava dvojake mogućnosti: onu vlastita moderniziranja, kao na primjeru Jordana ili Turske, i onu vlastitog zatvaranja, čega se Europljani panično boje, a što se očituje na primjer u kontroverzama o pravu nošenja burke u svjetovnim institucijama.

Polovica svjetskog stanovništva koja postaje više obrazovana i u većim razmjerima nego ikada u ljudskoj povijesti, dakle žene, još uvijek nemaju pozitivan i realan božanski lik kojemu bi se mogle utjecati, a da se ne radi o djevici kao o nedostižnom arhetipu. Zbog toga nastaju mnoge revitalizacije Božice, Velike boginje, Gee.
Jedan od najvećih problema prve polovice 21. stoljeća sve je širi agnosticizam, nevjerovanje, beznađe, apatija. Španjolski angažirani intelektualac prve polovice prošlog stoljeća, Miguel de Unamuno, smatrao je da suvremeni čovjek Europe živi u epohi istovjetnoj onoj prvotnog kršćanstva, u epohi duboke tranzicije čiji su spiritualni temelji duboko potkopani:

„Intimno beznađe, osamljenost i rezigniranost najkarakterističniji je fenomen današnjih dana. Oni koji ga niječu, niječu ga poradi beznađa, jer beznadni ne mogu afirmirati, a oni koji ga afirmiraju, afirmiraju ga poradi beznađa, da bi uvjerili sebe same. Izgubilo se osjećanje spiritualne evidencije i naše duše plutaju zrakom, bez da dotiču čvrsto tlo.“

Ukoliko je „čovjekova esencija lijenost i s njom prestravljenost pred odgovornošću“ , smatram da sloboda ne bi trebala biti zadnja datost, već da bi trebala oživjeti u odgovornosti. Smatram da bi se u ovim nesmislenim godinama trebali vratiti u prošlost i ondje potražiti odgovore kako odgovorno živjeti smislen život. Prošlost je već prošla svoj Put, pronašla Istinu i proživjela.

Mnogi su europski intelektualci pokušavali pronaći vlastiti put traženja, a onda ga pokušati poopćiti na razinu kolektiva. Pritom su put shvaćanja, traganja za životom doživljavali kao sukob, borbu, agoniju. Već su srednjevjekovni mistici teško hodali svojim dubokim unutarnjim krajolicima. A uvijek nas more iste muke koje država, religija, nacija, spol i obitelj pokušavaju na toliko osrednjem i uopćenom nivou riješiti. Nije nam jasno zašto smo tu gdje jesmo. Dok je postojala kakva takva mističnost kozmičkih fenomena, čovjek je barem mogao uživati u strahu od Božanskog nespoznatljivog misterija. Danas su to znanstvene činjenice, globalno nam se pokazuju slike Svemira, pa nam se čini da sve to poznajemo, a u nedostatku smisla, stremimo u pretjerani materijalizam, u teoretsku fiziku ili u superspecijaliziranu tehnologiju.

Još je jedan angažirani intelektualac prve polovice 20. stoljeća, Pierre Mabille, istinski zagovaratelj nadrealističkog pokreta, pokušao izložiti viziju suvremenog svijeta u svojoj studiji „Égrégores“. Smatrao je da svaka civilizacija predstavlja određeni kolektivni živući organizam, koji se svojim vlastitim mijenjanjem dovodi do presudnih trenutaka svakih nekoliko stoljeća. Pritom su nemirni i slobodni duhovi odraz kolektivnog nesvjesnog u tome živom organizmu. Civilizacija umire ukoliko do određenog vremena ne stigne do kolektivnog prihvaćanja vlastitog nesvjesnog, koje, u tom trenutku, u tom ključnom historijskom momentu mijenjanja, postaje kolektivno svjesno.

„Religije obuhvaćaju dramatičan sadržaj nebeskih kretanja. Mijenjaju se na taj način da se prema ekvinociju mijenja i nebeski pristup. Mijenjaju se i prema mjestu promatranja. Ta činjenica objašnjava zašto ni mit, izričaj suglasja između neba i zemlje, ni običaji koji iz mita proizlaze, ne mogu vječno trajati. Nakon određenog broja stoljeća, religijska konstrukcija postaje lažna, odnosno objektivno neuravnotežena. Ceremonije koje ponavlja tradicija više ne odgovaraju njihovu prvotnom cilju.
S porijeklom ili bez njega, mitovi izražavaju tek jednu jedinu temu, sadržavaju duboki identitet, pa u tom smislu možemo reći da postoji samo jedna religija.
Bog je uvijek središnja moć, sunce, izvor života, svjetla, dakle svijest. Neprijatelj je uvijek noć, hladnoća, kaos i smrt.“

Ako se dakle do onog nesvjesnog u nama treba doći uranjanjem u vlastito beznađe, dakle u samu borbu s misterijem ili u agoniju, onda je zapadna civilizacija došla do presudnog trenutka: iskušali smo političke sustave svih vrsta, iskušali smo i politeizam i monoteizam, iskušali smo i male sektaške fatalističke pokrete i čvrstu institucionaliziranu religiju.
Vrijeme je da se vratimo samim riječima, ne slovima i knjigama, već Riječima, Usmenom i da to Usmeno ponovno protumačimo. Trebamo se prestati kajati zbog prošlosti, kako tvrdi Pascal Bruckner, smisleno se trebamo identificirati s vlastitim protagonistom, predati se beznađu i shvatiti kako se dolazi do Istine, odnosno do vlastita smisla. Tek tada ćemo moći živjeti pravim proživljenim životom.

„To nas dakle dovodi do središta osobne psihologije. Čovjek je teatar neprestanog sukoba između svojih mentalnih predodžbi s jedne strane i svojih organskih sposobnosti s druge strane. Borba između „Mene“ i „Sebe“: na jednoj strani su želje, težnje koje se odnose na sliku o našoj osobi, na biće koje se čini kao staklena figura i o kojoj imamo tako živu predodžbu, a na drugoj strani jest živi stroj, uronjen u osrednju životnost kojega sapinje okoline teret. (…) Individua posjeduje nekoliko metoda kako bi mogla umanjiti sukob. Može utišati svoje želje, što je orijentalni pristup, a može povećati i vlastitu snagu na način da ju ostvari do maksimuma, što je ono čemu mi danas pomalo težimo.“

Kakva god bila buduća slika Zapadnog svijeta, bio on spiritualan ili ne, zapadni, orijentalan ili pomalo od svega, važno je shvatiti da nema vrijednosti nakon života ako taj život već u svome proživljavanju nije bio smislen, odnosno produhovljen sadržajem.

Pozitivna namjera u ponovnom uspostavljanju duhovnosti je i u istraživačkom radu suvremenog kanadskog teologa, znanstvenika i prvenstveno tumača izvorne Isusove riječi pisane aramejskim jezikom, Erica Edelmanna. Eric Edelmann (1952.) doktor je filozofije sa odsjeka za Znanost o religijama na Sorbonni. Njegova knjiga je potraga temeljena na evangeličkim tekstovima. U njihovoj redakciji, prevođenju i tumačenju pokušao je pronaći početnu poruku tada još živućeg Isusa.
Svoja tumačenja temeljio je ponajviše na Peshitti, sirijskom evangeličkom tekstu, koji se još uvijek koristi u crkvama u Siriji, Iraku i Libiji, a za koji mnogi stručnjaci za evanđelja tvrde da je bio napisan prije grčkih evanđelja. Riječi evanđelja su čitane bez grčkih prijevoda, dakle u originalnom sirijskom, a tumačio ih je čovjek koji je itekako otvoren i drugim duhovnim praksama na planetu (hinduističkim vedama, japanskom i tibetanskom budizmu, sufizmu, taoizmu). Neki od njegovih duhovnih učitelja bili su Arnaud Desjardins, Thomas Merton, Henri le Saux, Karlfried Graf Dürkheim, Alan Watts i Georges Gurdjieff. Osim ove knjige Isus govoraše aramejski Jésus parlait araméen (Editions du Relié, Pocket), objavio je i Eclairs d’éternité, (Pocket), Plus on est de sages plus on rit (La table ronde), Le sourire de la sagesse (La Table ronde), L’Homme et sa réalisation (Beauchesne). Živi u Kanadi u Québecu i otac je dvoje djece.

Isusove riječi dakle oživljuju na jedan nov i tankoćutan način, gdje se čine kao iznimno detaljne smjernice za unutrašnju preobrazbu. Eric Edelmann pokazuje koliko su i Stari i Novi Zavjet prepuni simboličnog teksta: Knjiga izlaska iz Egipta kroz pustinju je, prema njegovu shvaćanju, mit o prelasku, o putu i pročišćenju. Potop je utapanje u našim strastima, a arka jest unutarnja struktura, konstrukt koji nas štiti i u koju je sakupljeno sve što nas čini nama samima.
Prevodeći aramejske riječi, evangeličkom tekstu daje jedan novi smisao. Khtahayn, umjesto grijeha, označava pogrešku, neuspjeh. Bisha označava ne zlo, već nepravilnost, nezrelost, nesklad. Spasitelj na semitskom jeziku označava davatelja života. Isus poučava božanski put kako bi se postalo pravi čovjek. On je radostan nositelj poruke koji nam preporučuje jednu duhovnu praksu, a ne doktrinu. Određuje nam što raditi, a ne u što trebamo vjerovati. Postizanje stupnja božanskog u čovjeku događa se sada i ovdje i to potpunim prihvaćanjem života koji se time i potpuno mijenja. Bez svjesnog, borbenog, budnog života čovjek je tek umiruće biće ili čak i beživotno tijelo. To označava uskrsnuće Lazara, čovjeka kojeg je Isus pozvao da izađe iz rutine. Poziv da se podigne i da krene, znači podići se iz vlastite letargije, i to postaje temeljni poziv na duhovnome putu.

Ne radi se više o tomu da se čini dobro, već da se prepustimo da iz nas dobrota žari spontano. O neprestanom čudu unutarnje dobrote kad se ukinu sve laži svjedoče stoljećima mudraci, probuđeni, duhovni učitelji svih tradicija. O tomu svjedoči i Sokrat pet stoljeća prije: do istine se dolazi jedino uništavanjem izvora laži. Eric Edelmann pravi mnoge paralele između Isusa i drugih duhovnih učitelja: i Buda je tražio prije pročišćenje brahmanizma nego njegovo potpuno uništenje, a prije njega i Lao Tseu u Kini, na isti je način i Isus želio oživjeti židovsku tradiciju. Ni Sokrat ni Buda ni Isus nisu napisali ni slova, jer su riječi označavale pročišćenje, stanje prisutnosti koje pisani tekst ne može prenijeti. Prema Ericu Edelmanu, duhovno biće puno je intelektualne znatiželje, zanimanja, želje za razumijevanjem, blagosti, oštrine, prodornosti shvaćanja, moralne pravičnosti, svjesnosti u konkretnom životu i autonomno je. Zlo nije neki entitet izvan nas, neko zlobno biće koje odgovara srednjevjekovnoj predodžbi o vragu, već je to unutarnji nesklad, iluzija koja deformira stvarnost. Bez da se ulazi u shvaćanje Isusova uskrsnuća kao prave duhovne apoteoze kršćanstva, bilo bi jednako plodno shvaćati ga kao potvrdu potpune mogućnosti djelovanja koja se nudi svakome ljudskom biću, mogućnosti potpunog duhovnog buđenja. Uskrsnuće ili buđenje jest ulaz u puninu života, u unutarnji život, u radikalnu mijenu svjesnog bića, sada i ovdje.

Literatura:

Eric Edelmann, Jésus parlait araméen, Ed. Du Relié, Paris, 2000.
Pierre Mabille, Egrégores ou La vie des civilisations (Flory, Paris, 1938.1), Le Sagittaire, Paris, 1977.
Miguel de Unamuno, Agonija kristijanizma, Demetra, Zagreb, 2007.
Pascal Bruckner, Tiranija kajanja, Algoritam, Zagreb, 2009.
Marvin Meyer, Gnostička otkrića, Veble, Zagreb, 2006.
Mirela Holy, Mitski aspekti ekofeminizma, Tim press, Zagreb, 2007.
Barbara G. Walker, The Woman’s Encyclopedia of Myths and Secrets, Harper & Row, San Francisco, 1983.
Richard Dawkins, The God Delusion, Black Swan, London, 2006.
Leon Lederman i Dick Teresi, Božja čestica, Izvori, Zagreb, 2000.
Chataubriand, Génie du christianisme, Lévy Frères, Paris, 1866.
Viktor E. Frankl, Patnja zbog besmislena života, Upt, Đakovo, 1998.
Sociološka hrestomatija: Saint-Simon i Auguste Comte, Naprijed, Zagreb, 1987.
Arthur Schopenhauer, Eseji o ljudskoj prirodi, Slovo, Zagreb, 2008.

Ana Kapraljević

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s