Domovina

images

Dosta je tek riječ možda

Dosta je tek riječ možda
Ili dvije isprepletene ruke
Da bi ludilo postalo ljubav
Da bi odlazak postao povratak
Da bi život oživio jutro

O južni moji krajevi
O ludo srce
Gdje je dijete palo
U trenu lišenom nade
U trenu kad je trebalo saditi ljubav

Dosta je tek kretnja možda
Neka riječ ili simbol
Da bi mač postao cvijet
Da bi krv postala tlo
Da bi se tvoje ime upisalo u me

O srce moje zemlje
O srce svemira
O središte tla
Gdje se tabor utaborio
Gdje je trebalo donijeti nadu

Dosta je tek vjera možda
Osmisliti riječi možda
Ondje gdje se mržnja razuzdava
Ondje gdje se ptica osušila
Ondje gdje leži moja prošlost

Dosta je tek zapis možda
Melodija ili refren
Da bi krici postali pjev
Da bi dijete postalo ptica
Da bi čovjek naučio voljeti
O gradu raščetvoreni
O krvavi vinogradi
O tijela pogubljena
Lica razbješnjena
Ondje gdje se trebala tkati ljubav

Obnovit ćemo ga

Rekao je: „Nemoj si to činiti. Obnovit ćemo ga
naftnim novcem, pustinjskim novcem.
Bit će ondje dugih cesta i vrtova punih cvijeća.“

Obnovit ćemo ga, naš uspavani grad
naftnim novcem, pustinjskim novcem.

A ja sam slušala, a ja sam šutjela
Kako obnavljati na mrtvima?
Kako zaboraviti sva ta tijela?
Kako požnjeti zaboravljenu mržnju?
Kako zaustaviti nagomilano pijanstvo?
Kako obnavljati na mrtvima?

Rekao je: „Misli na historiju. Uvijek je bilo mrtvih.
Uvijek je bilo ratova. Uvijek je bilo mržnje.“

A ja sam šutjela, a zatim, eksplodirala.
Odbijam prihvatiti tu mržnju,
ne mogu prihvatiti prošlost posađenu na razapetoj djeci,
na sramno ubijenima.
Odbijam prihvatiti tu prošlost.

Rekao je: „Nemoj si to činiti. Obnovit ćemo ga
naftnim novcem, pustinjskim novcem.
Bit će blage djece i tihih majki,
kuća što plivaju u suncu i vrlo užurbanih očeva.“

Odbijam prihvatiti takav grad.
Odbijam te kuće izgrađene na mrtvima,
izgrađene na prošlosti punoj sramote.
Odbijam zaboraviti tu prošlost.

Evelyne Accad

(prevela s francuskog Ana Kapraljević)

 

Domovina

                               Sanjam san koji ne znači nužno da ću ga oživjeti. Snovi su varljive družice. Pa ipak, sanjam da je moguće biti svoj.
U tome snu snažna sam i stamena, kako već izgledaju prave žestoke pantere. Ne trepćući gledam protivnike. Moja djetinja duša i nije tako nevina. Iza mene su mnoge bitke, mnogo puta slomljene kosti, mnoge varke tek da umaknem. Duhom sam i dalje mlada. Možda sam i sama varljivi san koji brzo nestaje.
Želim postati jaka i svoju titravu snatreću osobnost, što se često povija poput trske, zamijeniti za žestoku unutrašnjost.
Jaka ću biti kad počnem koračati, kad moja bedra otope salo, hodajući riječnim nasipima. Jaka ću biti kad počnem plesati, da moj trbuh uvija zanosnu skladbu kojom ću dragana svog iz mrtvila probuditi. Znam da su oni uspavani, ali kad ih se razbudi, ti snažni tigrovi znaju biti najnježniji ljubavnici i rogoborni ratnici.
Jaka ću biti kad zagrizem šapu svoje mladice što moje grudi siše. Kad ga očerupam, potjeram, izlupam, a sve da bi brže hrabar postao, smion postao. Ta meka mladica, što slatke buhtle proždire, što se igra mehaničkim lutkicama i ne stvara vlastita sjećanja, i ne uči vrijedne lekcije – zar je to moje naslijeđe?
Jaka ću biti kad uberem plodove svoje plodnosti: kad druge pantere za ruku povučem, u kolo, u vrisak, u sve ono što znaju božice poput mene. Kad ih ponovo rasplamsam da ne šume niski mrmor, već da pjevaju žetelačku pjesmu.
Jaka ću biti kad zauzdam umove mirnim djelovanjem, mudrim trajanjem, aktivnim učenjem, pronalaženjem rješenja, borbenim duhom koji ne trpi nasilnike idolatrije. Jaka ću biti kad prihvatim i svoju toplinu, i vruću ljutnju, mirnoću, nježnost, jedrost i putenost, odličnost, obrazovanost i hrabrost.

Ako mi išta danas nedostaje, to je hrabrost. Nema hrabrih junakinja i junaka da zauvijek odagnaju sivilo prosječnosti, da sami sebe porinu (jer nema baš nikog drugog) i da preuzmu uzde svoje nebeske kočije. Sanjam da ćemo se osnažiti, svatko za sebe, i svi zajedno, da ćemo sadašnjošću sebi podariti budućnost.

Ana Kapraljević

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s